U nedjelju 13. veljače, na Svjetski dan braka, predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić, predvodio je svečano liturgijsko slavlje u katedrali sv. Vida u Rijeci čime je ujedno završio Tjedan za obitelj – program kojega je osmu godinu u kontinuitetu organizirao Ured za obitelj Riječke nadbiskupije. Ovom prigodom bračni parovi pod misom su obnovili bračne zavjete.
Na početku propovijedi mons. Uzinić spomenuo je izreku nedavno preminulog Götza Wernera, osnivača svjetski poznatog trgovačkog lanca, da nije sramota postati bogat, nego je sramota bogat umrijeti. U skladu s tom svojom filozofijom, ovaj njemački poduzetnik je prije 12 godina iznenadio svjetsku javnost tako što se odrekao svoga bogatstva i odlučio ga darovati jednoj dobrotvornoj organizaciji. Iako je imao sedmero djece, njegova filozofija bila je da djeca imaju pravo na dobar životni status, ali ne i na to da im roditelji osiguraju doživotno blagostanje. Mislim da nam njegovo iskustvo i filozofija pomažu razumjeti poruke današnjeg evanđelja (Lk 6,17.20-26) u kontekstu Svjetskog dana braka i Tjedna za obitelj Riječke nadbiskupije, rekao je mons. Uzinić.
U testu o Isusovom govoru o blaženstvima važno je uočiti glagolska vremena kojima se Isus služi. Prvo, »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!)“ , napisano je u prezentu – sadašnjem vremenu. Druga dva su u jednom dijelu prezent, a u drugom futur – buduće vrijeme. Četvrto blaženstvo napisano je cjelovito u futuru. Obrazlažući ih ponaosob, za prvo je istaknuo da kraljevsko Božje nije nešto što će se dogoditi u budućnosti. Ono je ovdje i sada. Papa Franje u posinodalnoj pobudnici – Obitelj, radost evanđelja, ističe da je ta radost već sada i da je obitelj dionik kraljevstva Božjega. Naše kršćansko poslanje jest sada biti graditelji Božjega kraljevstva. U tome nam Isus stavlja jedan uvjet – siromaštvo, rekao je propovjednik objašnjavajući da siromasi nisu oni koji ništa nemaju, nego oni koji imaju Isusov duh. To znači, moguće je biti siromah, ali bogataš duhom i mentalitetom. Biti Isusov učenik znači ne sakupljati samo za sebe, nego zalagati se za pravedniji svijet, za bogatstvo koje će biti raspodijeljeno i koje neće jednima dati više, a drugima manje. U tom smislu, takvo ‘siromaštvo’ od obitelji čini ‘radost evanđelja’. To znači, da svaki član obitelji pred očima ima dobro onoga drugoga. To je logika služenja, a ne uzimanja, pojasnio je mons. Uzinić. Na tom tragu istaknuo je praksu molitve u obitelji kao preduvjeta za imati Kristov duh u obitelji i braku. Na žalost, ona je nestala iz naših obitelji. Umjesto da se nadahnjujemo Isusom i njegovom logikom i kroz molitvu usvajamo njegov mentalitet, filmovi i serije gospodare vremenom i prostorom naših obitelji. To je mentalitet svijeta i bogatstva za kojega Isus u današnjem evanđelju kaže ‘Jao…’. „Blago…“ i „Jao…“ nisu posljedice onoga što Bog čini, nego onoga što mi činimo i vrijednosti koje živimo. Zato je to ‘prezent’. To se živi sada. Ako u obitelji služimo jedni drugima, tada već sada imamo Božje kraljevstvo u obitelji i onda je doista ta obitelj ‘radost ljubavi’.
Govoreći o drugom i trećem blaženstvu, kazao je da ono što sada živimo, pa i trpljenje, nije konačno. Potaknuo je obitelji na promišljanje što je to što naše ‘sada’ u obitelji i životu, ako je loše, može pretvoriti u dobro? To je stil našega života. Život nosi sa sobom kušnje, glad i plač, no ako to živimo sa sviješću da nije konačno i u toj svijesti brinemo jedni za druge, nosimo terete jedni drugih, onda kroz to gradimo kraljevstvo Božje. U tom kontekstu podsjetio je na Marijino „Veliča..“ u kojemu ona podsjeća da Bog gladne napunja dobrima.
Četvrto blaženstvo odnosi se na budućnost i nosi utješna poruka za sva vremena. Progoni koji se događaju, a u Crkvi Lukina vremena nisu izostali, nisu tragedija, nego logično stanje života u progonstvu. U današnje vrijeme obitelj je u svojevrsnom stanju izgnanstva – na način da mnogi zakoni koji se donose i koji bi trebali favorizirati temeljnu zajednicu društva, ne idu njoj u korist, upozorio je mons. Uzinić. To se odnosi na različita pogodovanja logici kapitala i bogatstva koji najviše pogađaju samu obitelj, ali i na brige obitelji da si osiguraju sredstva za život. One u današnje vrijeme nemaju vremena za ‘biti obitelj’. Također, u hrvatskom društvu obitelj se samo retorički štiti i nije u fokusu interesa. Poticaji da se ide u korist obitelji mahom su kratkoročni i u službi politike. Iako to nitko retorički neće reći, obitelj se može osjetiti kao ona koja je progonjena i dovodi se u pitanje njezino dostojanstvo, rekao je propovjednik.
Osvrčući se na četvrtu Isusovu poruku koja donosi utjehu, mons. Uzinić je izrazio mišljenje da za obitelj i Crkvu vjerojatno neće doći bolja vremena, ali Isus nas tješi i kaže da se ne bojima i da je, po uzoru na riječi iz evanđeoskog ulomka – ‘blago nama’. A da je ‘blago nama’, potrebno se vratiti na prvo blaženstvo i prvo prokletstvo. Najvažnije za obitelj nije ono što se događa izvan obitelji, nego ono unutar nje. Potrebno je međusobno se podržavati, služiti, ljubiti i tada obitelji nitko ništa ne može. Ona je tada zalog za budućnost.
Zaključujući propovijed kazao je kako često mislimo da Bog u našu obitelj i brak unosi kaznu ili blagoslov. To možemo razumjeti u kontekstu današnjeg evanđelja. Ova blaženstva nisu blagoslov kao ni Božja prijetnja, nego posljedice logike koju živimo. Ako usvojim Isusov mentalitet, onda ‘blago nama’.