POZDRAV I ZAHVALA NOVOZAREĐENOG DUBROVAČKOG BISKUPA
MONS. ROKA GLASNOVIĆA
Ljubljena braćo i sestre!
Sve vas radosno pozdravljam u Kristu i svima zahvaljujem na blizini i vašim molitvama! Vjerujem da smo ovdje zato što smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (usp. 1 Iv 4, 16). Neka nam ništa ne bude važnije od Krista i njegove ljubavi!
Duha ponizna i srca skrušena zahvaljujem Bogu Ocu koji je sve stvorio, Sinu koji nas je otkupio, Duhu Svetom koji nas je posvetio. Neka nam umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav!
Slavili smo Boga Oca, ispovjedili vjeru u Krista, dopustimo da nas Duh Sveti preobrazi i obogati bez straha od gubitka jer on je Gospodin i Životvorac, kako bismo ljubili bližnje Kristovom pastirskom ljubavlju.
Sve koji nisu mogli doći, a prate nas posredstvom medija pozdravljam i medijima zahvaljujem na trudu kojim premošćuju prostornu udaljenost.
– Na poseban način pozdrav i zahvalnost upućujem papi Franji na iskazanom povjerenju i službi biskupa ove Biskupije, slavne zbog svoje bogate vjerske, kulturne i povijesne baštine.
Već sada se radujem svakom susretu sa svim vjernicima i ljudima dobre volje. Mnogi znani i neznani ugradili su svoje živote u ono što mi sada imamo, mnogi su bili most koji je povezivao različitosti, mnogi su bili i jesu svjedoci vjere, nade i ljubavi koja se ogleda u ovoj živoj zajednici vjernika, našoj dubrovačkoj Crkvi.
Pozdravljam i zahvaljujem Vama, nunciju mons. Giorgio Lingua i molim Vas da prenesete Svetomu Ocu pozdrave, odanost, molitvenu i svaku drugu sinovsku blizinu i podršku.
– Nalazimo se u godini obitelji Obitelj-Amoris Laetitia. Radost ljubavi koja se živi u obiteljima osjetio sam i ja rođen od janjevačkih roditelja, oca Nikole i majke Marije kojima zahvaljujem na daru života i toplini doma. Pozdravljam i zahvaljujem bratu don Franji te sestrama Ani Sučić i Anđelini Antunović s obiteljima.
Ljubljene obitelji, dragi očevi, majke i djeco, vi ste slika Presvetoga Trojstva. Papa Franjo ističe kako je „bračni par koji voli i rađa život pravi ‘kip’, kadar očitovati Boga stvoritelja i spasitelja. Zato je plodna ljubav simbol Božjih intimnih stvarnosti“.
Želim svima nama pojedinačno i obiteljima da zajedno ostvarimo svetost kao cilj svih naših djelovanja.
– Pozdravljam i zahvaljujem zareditelju mons. Petru Paliću, don Petru, mostarsko-duvanjskom biskupu i trebinjsko-mrkanskom apostolskom upravitelju. Sjećam se kako je s 14 godina pod temperaturom pošao u sjemenište i od tada vjerno služi Bogu, Crkvi i narodu. Biskupe Petre, bratiću, hvala na poticajnim riječima i svakoj podršci. Pozdravljam i mons. Matu Uzinića, riječkog nadbiskupa koadjutora, svoga nekadašnjeg rektora i predšasnika i zahvaljujem na blizini, pomoći i zauzimanju za dostojanstvo svakog čovjeka. Pozdravljam i moga šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića i zahvaljujem mu na zajedničkom životu i na strpljivosti kada ga nisam uvijek razumio. Pozdrav i zahvala nadbiskupu i metropolitu našem mons. Marinu Barišiću, radujem se zajedništvu i suradnji u metropoliji, te nadbiskupu zadarskom i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimiru Puljiću, u čijoj osobi pozdravljam sve ostale nadbiskupe i biskupe iz domovine i inozemstva. Mnogi su nenazočni čestitali, a neki su i uz bolesnički krevet pa tako i mons. Ante Ivas koji me zaredio i s kojim sam prošao veliku i blagoslovljenu dionicu svoga svećeničkog života. Sve pozdravljam uz molitve za ozdravljenje. Bili ste uključeni u ovu Euharistiju.
– Pozdravljam i zahvaljujem na nazočnosti djelatnicima u Državnom Tajništvu Svete Stolice mons. Januszu Blachowiaku i don Mariu Popoviću, tajniku Apostolske nuncijature mons. Alfredu Rayanu D’Souza, generalnom tajniku mons. Krunoslavu Novaku i svima koji rade i djeluju u uredima HBK. Pozdravljam sve provincijale i provincijalke, generalne vikare i izaslanike, redovnike i redovnice, sve rektore, kanonike, savjetnike, monsinjore, svećenike, đakone i bogoslove, kandidate i sve koji razmišljaju odazvati se Kristu.
– Pozdravljam i zahvaljujem rodbini i prijateljima, jer „prijatelj je najljepša nota u pjesmi života“, pratiteljima koji su me pratili od mlade mise, bratu Franji, don Mariju, don Krešimiru i mnogim samozatajnim svećenicima, redovnicima, moliteljima i časnim sestrama u kućama gdje sam živio.
Pozdrav i zahvala mojoj Šibenskoj biskupiji i mom gradu Šibeniku, u kojemu sam odrastao, formiran i obogaćen. Hvala župama Janjevo, Katedrala u Šibeniku, Dolac, Njivice, Vodice, Jadrtovac, Baldekin, Ražine, Kaprije i Žirje gdje sam hranio svoju vjeru i nastojao donijeti Krista vjernicima.
Pozdravljam i sve bratovštine i bratstva, karitativne djelatnike, misijske, molitvene i duhovne pokrete i zajednice.
– Pozdrav i zahvala djelatnicima Ordinarijata na organizaciji don Hrvoju, don Anti, don Marinu, don Davidu i svima koji su im pomagali, zborovima iz dubrovačke katedrale i sv. Križa iz Gruža, te katedrale iz Šibenika i Kistanja koji su se neumorno trudili, te gradskim i županijskim službama.
– Pozdravljam braću Srpske pravoslavne crkve u osobi vladike Dimitrija, te predstavnike islamske i židovske vjerske zajednice.
– Un cordiale saluto agli amici d’Italia sacerdoti e laici, presenti e quelli che non potevano venire ma che hanno testimoniato la loro fede, amicizia e carità.
– Pozdravljam nositelje civilnih vlasti, izaslanike Predsjednika RH, predsjednika Hrvatskog Sabora i predsjednika Vlade, saborske zastupnike, ministre, župane Dubrovačko-neretvanskog i Šibensko-kninskog te zamjenike gradonačelnike dubrovačkog i šibenskog, sve gradonačelnike i načelnike općina, diplomate, vijećnike i sve predstavnike kulturno-znanstvenih i odgojno-obrazovnih ustanova, kao i predstavnike mnogih športskih i drugih društava i udruga. Hvala Vam na nazočnosti i podršci.
Hvala i svim dobrotvorima i dobročiniteljima. „Bog ljubi vesela darivatelja“ (2 Kor 9, 7).
– Pozdravljam branitelje, vojsku i policiju, vatrogasce i zdravstvene djelatnike.
Pozdravljam sve ljude koje sam upoznao od Janjeva, Kistanja, Zagreba, Splita, Šibenika, Rima do Dubrovnika. Zahvaljujem za svako svjedočanstvo i iskazivanje ljubavi i poštovanja.
– Spomenuo sam se i pokojnih iz rodbine i branitelja za slobodu zlatnu, na osobiti način djeda Antuna Tune Glasnovića, koji je bio u zatvoru jer je branio biskupa Smiljana Čekadu i djeda biskupa Petra i moga Nikole Palića, svojih baka Ane i Kate, kao i pokojne tete s. Rozeline i drugih pokojnih. Molimo za svoje preminule.
Pozdravljam gospođe i gospare, Dubrovkinje i Dubrovčane, sve vjernike i sve ljude Dubrovačke biskupije od Prevlake do Stona, preko Pelješca, Elafita, Mljeta, Korčule, sve do Lastova. Svi smo mi Vlahovi ljudi. A to nas obvezuje na zajedništvo, sudjelovanje i poslanje u Crkvi i društvu pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo to je sinodalni hod koji traži od nas promišljanje kako po Evanđelju preobraziti ovaj svijet, biti svakome blizu, a osobito siromašnima. Otajstvo nas nadilazi. Zauzmimo se ne formalno nego stvarno i činimo djela milosrđa.
Pozdravljam braću u svećeništvu ove Dubrovačke biskupije, sve vas kojima sam poslan kao brat u svećeništvu i vaš biskup.
Bog se upisuje na poseban način u svaki trenutak našega života. Sjećam se svojih prvih koraka u Crkvi, ministriranja, bogoslovskih dana i onih svećeničkih. Na svakom dijelu bio je prisutan netko od svećenika, poput brata i oca. Bili su mi primjer pastoralne ljubavi, kako je to izrazio blagopokojni šibenski biskup Srećko Badurina kojemu sam znao posluživati. Dotaknule su me njegove riječi o svećeništvu i želio bih, makar jedan dio prenijeti svećenicima i svima:
„Samo Crkva koja zrači ljubavlju, samo prezbiter koji zrači pastoralnom ljubavlju, privlači i zaslužuje trajno nenačeto povjerenje. (…)
Prihvatimo li to mjerilo, taj sud nad nama samima, onda nam je lakše razmišljati, lakše nam je priznati i naše slabosti, naše nedostatke, lakše nam je, jer je to Božji put, Božja snaga, Božji Duh. Tako možemo napredovati, usavršavati se, dostizati više razine i višu kvalitetu, i ostvarivati zaista ono za što smo poslani, da narod ne luta kao ovce bez pastira, nego da zaista imaju pastire i da zaista imaju u sebi iskustvo da su ljubljeni zbog njih samih a ne radi nekih interesa, da su ljubljeni pravom pastirskom ljubavlju, pravom Kristovom ljubavlju, i da stoga u njima može rasti sigurnost, smirenost, a onda iskrenost odnosa prema Bogu i iskrenost odnosa prema ljudima. To humanizira, to uzdiže ljude, to smiruje strasti, to ulazi čak u podsvijest, to liječi bjesove. Isusova je ljubav ljekovita. (…) Isus Dobri Pastir kao instrument svog djelovanja poziva, prima, ovlašćuje pojedine osobe, podjeljujući im svoju svećeničku, pastirsku i predvodničku ulogu. I stoga se molimo Duhu Svetom da nas ispuni, da nas prosvijetli, da nas čisti, da nas vodi, da bismo našli uvijek bolja rješenja i uvijek bolje putove, i za nas osobno i za našu pastirsku službu, za našu caritas pastoralis.“
Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Jer Blaženoj Djevici Mariji, sv. Vlahu, sv. Nikoli, Sv. Roku, blaženima Alojziju Stepincu i Serafinu Glasnoviću Kodiću ništa nije bilo važnije od Krista.
Ugledajmo se u njih, molimo njihov zagovor i Božji blagoslov za sve nas. Amen.
Izvor: Dubrovačka biskupija
