Kardinal Parolin je istaknuo važnost ozbiljnosti i predanost u obrazovanju, napose kod onih zaduženih za formaciju. Podsjetio je i na rizik samoobrazovanja – gdje se sve što kruži internetom i društvenim mrežama prihvaća kao istina, bez objektivnih kriterija razlučivanja i bez potrebnog kontakta s crkvenom zajednicom, koje je mjesto prave formacije.

Važnost ekumenske suradnje u Europi

Pandemija, dodao je državni tajnik, ubrzala je na neki način tu dinamiku, pa čak i vjernici danas radije ostaju u udobnosti svojih domova gdje se povezuju i ujedinjuju s Gospodinom putem raširenih komunikacijskih tehnologija, izostavljajući upravo fizički i osobni susret s crkvenom zajednicom koja slavi euharistiju. Poziv Svetoga Oca da budemo „Crkva koja izlazi“ mora potaknuti ne samo poslanje i evangelizaciju našeg kontinenta – koji je sve manje svjestan svoje povijesti i korijena – već nas mora potaknuti na jednu živu bratsku ljubav.

Vijeće europskih biskupskih konferencija može potaknuti nove i konkretne geste solidarnosti kojima bi pomoglo europskom stanovništvu koje proživljava teške situacije pogoršane pandemijom. Među suradnjama u CCEE-u posebno je vrijedna podrška obitelji i obiteljskim politikama. Usko s time povezana je zaštita ljudskog života, kazao je kardinal. Vrlo je važno da se Crkva u Europi međusobno podupire u naviještanju evanđelja života, suprotstavljajući se mnogim navještajima smrti. Europa, rekao je kardinal, doživljava blagostanje kakvo dosad nije doživjelo te je u iskušenju odbaciti ono što se naizgled čini suvišnim. Nažalost, među tim „suvišnim dobrima“ su nerijetko i ljudska bića. Stoga je od ključne važnosti da se Crkva podupire u pastoralnom djelovanju za zaštitu života, formaciju ljudi, osobito onih s političkim odgovornostima, kako kultura smrti ne bi dominirala europskim zakonodavstvom.

Nadalje je državni tajnik u govoru podsjetio kako se Crkva ne može ni na koji način odreći obrazovanja mladih naraštaja. Da bi rasla, ljudskoj su osobu potrebni učitelji, koji su najprije svjedoci, a posebno danas kada se toliko opire bilo kojem obliku autoriteta. Kao biskupi, pozvani smo u prvu ruku biti svjedoci kako bismo tražili u mladim ljudima osoban odgovor.

Kardinal Parolin istaknuo je i pozornost prema najkrhkijoj društvenoj stvarnosti – na odbačene, odnosno na siromašne i migrante. Poručio je kako je milosrđe, koje se živi kao ljubav i služenje, prilika za evangelizaciju i svjedočenje. Kao biskupi su pozvani pokazati kako zajedništvo nadilazi sukobe. Kardinal je podsjetio i na važnost ekumenske suradnje u Europi.

Obrativši se sudionicima skupštine, kardinal je kazao kako brinuti se za druge znači i brinuti se o okolišu. Zaštita stvorenoga je izazov koji je, uz pandemiju, jedan od najžurnijih zadaća s kojima se čovječanstvo mora suočiti. Čak ni trenutna zdravstvena kriza ne smije zaustaviti predanost brizi za zajednički dom, naprotiv, ona nam može pomoći u proširivanju misli i prije svega nas potaknuti na provođenje konkretnih aktivnosti.

Tri stupa: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje

Još jedna potreba Europe je mir koji zahtjeva zajedničko zalaganje i iskren dijalog s predstavnicima drugih religija. Prisjetivši se nedavnog putovanja u Slovačku, Parolin je istaknuo riječi Svetoga Oca neka ta zemlja bude „poruka mira u srcu Europe“. Svaki narod, svaka zajednica, velika ili mala, na ovom kontinentu može odgovoriti na ovaj poziv da bude mirotvorac, kazao je.

Na kraju, osvrnuvši se na sinodu koja će okupiti cijelu Crkvu, kardinal Parolin podsjetio je na tri stupa na koja će se usredotočiti: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje. Sinoda će biti jedna prilika za promišljanje o evangelizaciji pred izazovima koje nas čekaju u današnjem vremenu, zaključio je.