Sveti Otac Franjo susreo se u ponedjeljak 13. rujna u predsjedničkoj palači u Bratislavi sa slovačkom predsjednicom Zuzanom Čaputovom te s civilnim i vjerskim vlastima, predstavnicima civilnoga društva i članovima Diplomatskog zbora, objavio je Tiskovni ured Svete Stolice.

Papa Franjo je ujutro drugoga dana svoga apostolskog putovanja najprije privatno slavio misu u Apostolskoj nuncijaturi gdje je smješten. Zatim se uputio u Predsjedničku palaču gdje mu je priređena svečanost dobrodošlice. Uslijedilo je službeno fotografiranje te susret s predsjednicom Čaputovom.

Sveti Otac upisao se u Knjigu dojmova, nakon čega je sa slovačkom predsjednicom razmijenio darove i upoznao se s njezinom obitelji.

U vrtu Predsjedničke palače potom je održan sastanak s civilnim i vjerskim vlastima, predstavnicima civilnoga društva i članovima Diplomatskog zbora.

Tom prilikom papa Franjo rekao je da je došao kao hodočasnik u tu mladu zemlju drevne povijesti i dubokih korijena u središtu Europe. „Uistinu, ova zemlja jest, i uvijek je bila, raskrižje. Bila je rubni teritorij Rimskoga Carstva i mjesto susreta zapadnog i istočnog kršćanstva. Od Velike Moravske do Ugarskog Kraljevstva, od Čehoslovačke Republike do danas, prošli ste brojne izazove i postigli integraciju i identitet temeljno mirnim procesom“, rekao je Papa.

Istaknuo je da ta duga povijest potiče Slovačku da bude poruka mira u srcu Europe što na što podsjeća i plava pruga na državnoj zastavi koja simbolizira bratstvo s drugim Slavenima. Sveti Otac poručio je da je takvo bratstvo potrebno za sve nužniji proces integracije, pogotovo nakon dugih i napornih mjeseci pandemije.

Upozorio je da u očekivanju oporavka nakon s time povezanih teškoća, postoji opasnost podlijeganja napasti nestrpljivosti i profiterstva što bi rezultiralo razdorima među ljudima. „Neka se Europa odlikuje solidarnošću koja ju, nadilazeći granice, može vratiti u središte povijesti“, poručio je.

Izrazivši nadu da će projekte u skladu s time po svojoj naravi potaknuti vjera koja je neizbrisivo obilježila slovačku povijest, Papa je kao primjer istaknuo sv. Ćirila i Metoda. „Širili su evanđelje kada su kršćani ovoga kontinenta bili jedno; danas nastavljaju ujedinjavati različite vjerske zajednice u ovoj zemlji. Ćirili i Metoda poistovjećivali su se sa svima i tražili zajedništvo sa svima: Slavenima, Grcima i Latinima. Njihova čvrsta vjera održavala se u dobrovoljnoj otvorenosti prema drugima“, kazao je.

Prigodom svečanosti dobrodošlice dvoje djece papi Franji darovalo je kruh i sol. U svom govoru Papa je rekao da je zadivljen tim slavenskim običajem u znak dobrodošlice.

„Bog je izabrao kruh da bude prisutan među nama. Kruh je nešto bitno. Sveto pismo nam zapovijeda ne da ga skupljamo, nego da ga dijelimo. Kruh o kojem se govori u Evanđelju uvijek je lomljen“, istaknuo je. Dodao je da to šalje snažnu poruku da se „pravo bogatstvo ne nalazi u umnažanju stvari koje posjedujemo, nego u njihovom pravednom dijeljenju s bližnjima.“

„Lomljeni kruh govori o krhkosti; zahtijeva da se brinemo napose o ranjivima u našoj sredini“, poručio je Sveti Otac. Također je napomenuo da jednako govori „o važnosti pravde, o davanju prilike svakomu da pronađe ispunjenje“. Stoga je pozvao na suradnju u izgradnji budućnosti, ozbiljnoj borbi protiv korupcije i promicanju vladavine prava koje nije na prodaju.

Papa Franjo rekao je i da je kruh nerazdvojno povezan s pridjevom svagdanji što šalje poruku o pravu na rad. „Kao što nema prehrane bez kruha, tako nema ni dostojanstva bez rada“, naglasio je.

„Vi ste sol zemlje (Mt 5,13)“, rekao je, dodavši da je sol „prvi simbol kojim se Isus poslužio poučavajući učenike“. „Sol daje okus hrani; podsjeća nas da je okus potreban našim životima“, ustvrdio je.

Istaknuo je da život ne mogu poboljšati organizirane i učinkovite strukture, nego mu je potreban okus solidarnosti. Pritom je naglasio važnost mladih i njihovih snova i kreativnosti. „Nema obnove bez mladih, međutim, oni su često razočarani konzumerizmom koji život čini bljutavim i suhoparnim. U Europi previše ljudi živi umorno i frustrirano, shrvano frenetičnim tempom življenja, nesposobno pronaći razlog nadahnuća i nade.“ Stoga je potaknuo na osjećaj odgovornosti za druge koji „daje okus životu i omogućuje nam shvatiti da je zapravo ono što darujemo drugima, dar koji dajemo sebi“.

Podsjetivši da je komunizam svojim jednoumljem prije samo nekoliko desetljeća gušio slobodu u tim krajevima, ustvrdio je da to danas čini drugi sustav koji jednoumljem prazni slobodu od smisla, svodeći napredak na profit, a prava samo na vlastite potrebe. „Danas, kao i tada, sol vjere ne djeluje na svjetovan način, sudjelujući u kulturnim ratovima, nego tiho i ponizno sije sjeme kraljevstva Božjeg, posebice svjedočanstvom milosti – ljubavi.

Sveti Otac spomenuo je i da u slovačkom Ustavu piše da je ta zemlja sagrađena na temeljima Slavenskih apostola. „Bez nameta i prisile, oni su obogatili kulturu evanđeljem i tako pokrenuli blagotvorne procese. To je put kojim treba ići: ne borba za utjecaj i položaj, nego put koji su sveci pokazali – put Blaženstava. Jer, Blaženstva su nadahnuće za kršćansko viđenje društva.“

Još jednom, papa Franjo je pozvao na otvorenost budućnosti, ali bez zaboravljanja korijena. Istaknuo je da je, s obzirom na rane i patnje kroz koje su Slovaci prolazili, sol njihove zemlje – oprost. „Potičem vas da to učinite podižući oči kao kad gledate prema vašim veličanstvenim Tatrama. Ondje, usred šuma i vrhova koji streme k nebu, Bog se čini bližim, a stvaranje se očituje kao netaknuti dom koji je tijekom stoljeća čuvao mnoge generacije.“

Još je jednom, primijetivši da Tatre prelazeći granice spajaju narode, pozvao na zajedništvo i napomenuo da ono zahtijeva strpljenje i trud, hrabrost i dijeljenje, zanos i kreativnost. Na kraju je na slovačkom zaključio: „Nech Boh žehná Slovensko!“ – „Bog blagoslovio Slovačku!“