Biskup Radoš misu je predslavio u zajedništvu s umirovljenim biskupom Josipom Mrzljakom i osamdesetak svećenika Varaždinske biskupije koji su se već ranije u poslijepodnevnim satima okupili u dvorani biskupijskoga pastoralnog centra na prvom susretu u novoj pastoralnoj godini.

Nakon molitve Devetog časa svećenike je pozdravio varaždinski biskup Bože Radoš i izrazio radost zbog održavanja susreta nakon dugo vremena, budući da je razboritost tražila da jedni prema drugima budemo pažljivi zbog epidemije uzrokovane koronavirusom. Naime, prošlo je više od godine dana od zajedničkog susreta svih svećenika. Stoga je biskup Radoš zahvalio svećenicima za sve ono što rade na njivi Gospodnjoj, svjestan da će ih za to Bog nagraditi.

U pozdravu se posebno obratio svećenicima koji su umirovljeni, rekavši im da su pozvani biti molitelji kako bi pratili one koji su u pastoralnoj službi – da bi mogli imati pravu riječ, osjećaje i djela u poslanju koje izvršavaju. Potom je pozdravio svećenike koji su preuzeli nove službe i ohrabrio ih rekavši kako je svjestan da je teško poći s jednog mjesta na drugo, da to u čovjeku izaziva napetost, ali i naše promjene svjedoče i navještaj su evanđelja, odgovor su na Isusov: „Pođi za mnom!“

U uvodnim riječima dotaknuo se proteklog vremena od posljednjeg susreta rekavši da je koronavirusna bolest pomela mnogo toga što se gradilo, blokirala je i zaustavljala planove; posljedice su ostale na razini osobnog, svećeničkog i zajedničkog života. Spomenuo je da se tijekom tog vremena promišljalo kako se nositi sa situacijom, zajedno s prezbiterskim vijećem, dekanima, zborom savjetnika i drugima i primijetio da su mnogi na različite načine dolazili do vjernika.

U obraćanju svećenicima usmjerio ih je na novo vrijeme koje dolazi i pozvao na promišljanje o tome. Također je istaknuo da ulaze u 25. godinu života Biskupije, a taj Jubilej je prilika da Bogu zahvale na svemu dobrome što je proteklo kroz tih 25 godina te da vide što bi htjeli činiti dalje na pastoralnom planu i iskoristiti prilike za susrete i izgladiti nesporazume.

O planu i programu svećeničke trajne formacije govorio je biskupski vikar za kler preč. mr. sc. Anđelko Košćak. Naznačio je termine duhovnih vježbi za svećenike i naglaske za narednu pastoralnu godinu. Kao biskupijski povjerenik za kulturnu baštinu spomenuo je da će se tijekom naredne godine održavati tematske izložbe, najavio je izradu registra umjetničke baštine koja postoji u biskupiji te pozvao župnike da u svojim župama potraže djela koja bi se trebala pohraniti u biskupijsku riznicu.

Biskupijski Katehetski ured pod vodstvom preč. mr. sc. Damjana Korena izradio je katehetski priručnik za župnu katehezu krizmanika namijenjen prvenstveno svećenicima, tj. onima koji vode pripravu mladih za sakrament potvrde kao pomoć, oslonac i smjernice. Uz priručnik za svećenike napravljen je priručnik za krizmanike te ppt-prezentacije za svaku temu. Tijekom rujna priručnik će biti dostupan.

Predstojnik biskupijskoga Obiteljskog centra preč. mr. sc. Josip Koprek podsjetio je da je ove godine u Varaždinskoj biskupiji u Ludbregu trebao biti održan IV. Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, no odgođen je zbog trenutne epidemije. Susret je planiran sljedeće godine, a o pojedinostima se još promišlja.

Najavljen je izbor novih članova župnih pastoralnih i župnih ekonomskih vijeća, o čemu je govorio kancelar Biskupije preč. mr. sc. Ivan Rak te je spomenuo formaciju novih članova po dekanatima odnosno arhiđakonatima.

Biskup Radoš osvrnuo se na zahtjeve župnika za sufinanciranje gradnji i obnova crkava i drugih crkvenih objekata od strane Biskupije te ukratko prezentirao raspodjelu raspoloživih sredstava.

Prvi dio susreta zaključen je zajedničkom molitvom, a susret je nastavljen euharistijskim slavljem u varaždinskoj katedrali.

Aktualizirajući poruku svetačkog lika svetog Marka Križevčanina biskup Radoš je u svojoj homiliji istaknuo kako sveti Marko Križevčanin dolazi iz Križevaca, mjesta koje je ime dobilo po križu, Župi Svetoga Križa, ali znakovito je i ako je ime dobilo i po križanju puteva kako se ponekad spominje. Upravo na tom križanju puteva sveti Marko Križevčanin doživljava poziv Boga koji ga poziva da križ bude središte njegovoga života, da svoj život može nasloniti na Križ Kristov.

„Svi mi dijelimo ovo iskustvo prvotnog oduševljenja u Kristovu pozivu“, nastavio je biskup obraćajući se svećenicima, no nakon prvog „Dođi za mnom“ Isus dodaje, kao pravi pedagog, i proširuje poziv „Ako netko želi poći za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Nakon prvog odaziva otkrivamo pomalo što taj poziv znači i da nas Gospodin uvijek zove na više, dalje, iz sigurnosti koje smo stvorili u nove izazove, rekao je biskup okupljenim svećenicima pozivajući se pritom i na iskustva nedavnih premještaja svećenika u župama. I u životu sv. Marka Križevčanina uočavamo takve trenutke, odricanja od sebe, svojih želja, planova. „Što to znači odreći se sebe i to svaki dan? Je li to odreći se ljudskih uspijeha? Gledanja onako kako gledaju ljudi? Materijalnih dobara? Nekoga imena? Nekih uspomena ili nešto još dublje u njemu? Imao je Marko i svoja iskušenja“, rekao je biskup Radoš i podsjetio kako je i prije mučeničke smrti pred sv. Marka stavljen izbor: zanijekati Isusa, Crkvu i biti oslobođen, nagrađen ili pak ustrajati do kraja „ako želiš imati život moraš odreći se života“.

„Naš svetac je znao da se ne može odvojiti od stijene na kojoj je gradio svoj život, ako se stjena pomakne nastat će provalija. Nije se pomakao od stijene koju je Isus stavio, a to je Petar, Petrova stijena. Bio je spreman svjedočiti za Krista do kraja. Ljudski gledano možemo kazati ‚bio je heroj’‘ ali ne; bio je svjedok kojem Isus daje milost i ljubav da može posvjedočiti za njega. Pročistit će ga da bude sjajan poput zlata koje se kuša i čisti u vatri. Prokušao ga je, očistio da može biti sjajan, da ne blijedi, da trajno svjetli njegovoj Crkvi“, rekao je biskup o mučeništvu sv. Marka Križevčanina.

Sveci nisu bili junaci jednoga trenutka već su dan za danom izabirali Božji put, nastavio je biskup Radoš i podsjetio i na suvremenu sveticu čiji smo spomendan proslavili prije dva dana, svetu Majku Tereziju u čiji je život Gospodin upisao svoje Evanđelje. A govor o svecima, poruka njihova života za nas je da Gospodin želi i u naš život prepisati svoje Evanđelje, samo mu to trebamo dopustiti, kazao je biskup i zaključio molitvom: „Gospodine neka iskra evanđelja s našega sveca i zaštitnika sv. Marka vrcne na nas, zapali nas, pročisti da i mi budemo svjetlo Evanđelja da i po našem životu drugi mogu čitati Evanđelje, radosnu Božju poruku koja čisti i spašava svakoga čovjeka.“