Ured za pastoral mladih Riječke nadbiskupije organizirao je u razdoblju od 26. kolovoza do 1. rujna u samostanu sv. Frane na otoku Cresu, duhovno rekreacijski kamp kojemu su prisustvovali mladi iz svih krajeva Hrvatske.
Voditeljica kampa bila je sestra Mirjam Jerković, članica družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Rijeci i zamjenica povjerenika za mlade Riječke nadbiskupije koja je, u suradnji sa sestrom Marijom Filoteom, studentskim kapelanom fra Ivanom Dominikom Iličićem i pet mladih animatora, približila sudionicima kampa Blaženu Djevicu Mariju istaknuvši njezine vrline kojima je zavrijedila postati uzorom vjernika. Na kampu se svakodnevno slavila sv. Misa, organiziralo euharistijsko klanjanje, molitve Gospine krunice i jutarnje molitve časoslova. Animatori su mladima svaki dan predstavili jedno Gospino svetište – središte ukazanja, stavljajući pozornost na upute za ispunjeniji i radosniji život koje Gospa šalje iz Fatime, Lurda, Guadalupe i Međugorja svim ljudima svijeta.
Na put upoznavanja Djevice sudionici kampa zaplovili su zazivom Duha Svetoga te promatrajući Mariju kao Majku Kristovu i kao Ženu. Ona je postala novi Kovčeg Saveza i zahvaljujući njoj možemo u svakom trenutku, posebno u svetohraništu, vidjeti, osjetiti i svjedočiti Božju prisutnost među nama. Također, Marija kao žena slika je cijele Crkve, Zaručnice koju Krist ljubi i daje život za nju, odakle izvire unutarnja logika odgovora na pitanje zašto žena ne može biti svećenik. Ovu kao i svaku sljedeću vrlinu Zvijezde Mora, detaljno smo proučili u samostalnom i grupnom radu pomoću kojih smo obogaćivali vlastiti život i živote bližnjih, poručili su mladi. Duhovnu ‘plovidbu’ nastavili su gledajući u Službenicu Gospodnju, onu koja je spremna vršiti i izvršiti Božju volju u potpunosti. Na prvom mjestu Bog želi posvetiti svakog čovjeka kroz apostolski rad koji se sastoji od svakodnevnih sitnica. Za lakše putovanje izdvojili smo pet kamenova koji nas paraliziraju u vršenju volje Božje: potreba apsolutne sigurnosti, strah otkrivanja i spoznaje Božje volje, potpuna bezvoljnost, strah od žrtve i strah od promašaja, posvjedočili su mladi. „Zaogrnuti Majčinim plaštem lakše ispunjavamo volju Očevu koja nam omogućuje uživati stalnu Kristovu prisutnost te našim pristankom rađanje novog Neba na Zemlji. Barku smo nakratko zaustavili i u tišini promatrali Božju dobrotu, ljubav i milosrđe koje nam bijaše iskazano sakramentom Pomirenja i Njegove žive prisutnosti u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ohrabreni živom Riječju koja je govorila našim srcima, doplovili smo do Majke Crkve i progovorili od dobru i zlu koje je prisutno u Crkvi. Zaključivši kako dobro i sveto uvijek pobjeđuje, a zlo je često umetnuto i proizlazi iz ljudskih slabosti i rana, odlučili smo ne šutjeti o njemu, pokušati ga zaustaviti što ranije i zaštititi ranjene, a one koji ga čine razumjeti i u ljubavi im pomoći osloboditi ga se.“
Mladi su na kampu promišljali o Mariji kao onoj koja zagovara čitavu Crkvu u svim potrebama pred svojim Sinom. Duhovno krstarenje priveli su kraju Marijinom poniznošću. Ona je savršen primjer kako zadržati čistu ljubav, ne navezati se ni na što i ni na koga. Marija nas sve upućuje na Boga i veličanjem Njemu daruje sve pohvale i milosti koje prima na Zemlji. Poniznost je istina o sebi, Bogu i drugima, da bismo je postali svjesni potrebno je neprestano rasti, padati i podizati se, posvjedočili su sudionici kampa.
Raskošni duhovni program nije spriječio uživanje u ljetnim radostima, disciplinu kućanskih poslova i otkrivanje novih bisera, od kojih vrijedi istaknuti samostan sestara benediktinki. Također, nisu izostale večernje zabave uz igre i pjesme koje su još trajnije i čvršće izgradile zajedništvo mladih. (D.LJ.)