Povodom obnove dvorane sv. Stjepana kralja u Budimskoj palači (mađarski: Királyi-palota) u organizaciji Várkapitányság Nonprofit ZRT iz Budimpešte 20. kolovoza otvorene su dvije međusobno povezane izložbe. Prva izložba prikazuje nastanak Dvorane sv. Stjepana u Budimskoj palači, a druga predstavlja poznatu Opomenu sv. Stjepana Ugarskog svome sinu Emeriku i najbolje pokazuje narav prvog mađarskoga kralja.

Riječi Opomene za kršćanskog političara i danas su suvremene te ih ova izložba želi čim više približiti široj publici. „U prvom redu zapovijedam, svjetujem i preporučujem, predragi sine, ako želiš osvjetlati kraljevsku krunu, da katoličku i apostolsku vjeru čuvaš takvim marom i brigom te budeš za uzor svim podložnicima koje ti dade Bog. Neka te po zasluzi svi crkveni ljudi nazivaju pravim mužem kršćanske vjeroispovijesti. Bez toga, znaj zasigurno, niti si kršćanin niti sin Crkve“, navodi sv. Stjepan u opomeni svome sinu.

Izložbe su otvorene u povijesnom zdanju Budimske palače, koja je jedna od najznačajnijih turističkih atrakcija Budimpešte. U kompleksu dvorca smještene su brojne kulturne institucije, a posebno valja istaknuti Mađarsku nacionalnu galeriju.

Povijest dvorca počinje njegovim graditeljem hrvatsko-ugarskim kraljem Belom IV. (1235. – 1270.), koji je poznat po davanju kraljevskih privilegija zagrebačkom Gradecu, Samoboru 1242., Križevcima 1252., Jastrebarskom 1257. i brojnim drugim općinama i pojedincima u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji. Budimsku palaču znatno je proširio kralj Žigmund (1387. – 1437.), koji se posebno upisao u hrvatsku povijest po krvavom Saboru u Križevcima 1397. godine. U njegovo doba bila je budimska palača među najvećim gotičkim palačama tadašnje Europe. Nakon Mohačke bitke 1526. godine palača je opustošena i tijekom osmanske vladavine uglavnom propada.

Nakon protjerivanja Turaka iz Ugarske tijekom oslobodilačkog rata Svete lige 1683. – 1698., oslobođen je velik dio Ugarske i Slavonije, pa i Budimska palača. Tek je car Karlo VI. (1711. – 1740.) na platou budimskoga brijega izgradio manju baroknu palaču koja je za vladavije carice Marije Terezije (1740. – 1780.) znatno proširena.

Car Franjo Josip (1848. – 1916.) u povodu krunjenja za hrvatsko-ugarskoga kralja 1867. inicirao je temeljitu obnovu i proširenje palače te ona dobiva današnji reprezentativni izgled. Ta obnova postaje simbolom kompromisa između Mađara i Habsburgovaca. Nakon ukidanja Habsburške monarhije Budimska palača više nema prijašnju važnost. Tijekom vladavine regenta admirala Miklósa Horthyja bila je još službena kraljevska rezidencija.

Na kraju II. svjetskog rata za vrijeme opsade Budimpešte jako je oštećena, a za vrijeme komunizma palača je bio napuštena i pretvorena u muzej. Obnavljana je više puta: izvana 1966., a iznutra 1980. godine. Godine 1987., zajedno s drugim spomenicima u Budimpešti, upisana je na UNESCO-v popis mjesta svjetske kulturne baštine u Europi. Godine 2006. UNESCO-v odbor donio je odluku da je potrebna hitna obnova palače, osobito kupole, stoga ne čudi da su povodom obnove Dvorane sv. Stjepana upriličene ove izložbe.

Zagrebačka nadbiskupija na zahtjev organizatora sudjeluje u navedenim izložbama i to posudbom relikvijara – biste sv. Stjepana kralja. Navedeni relikvijar sastavni je dio zbirke umjetnina Riznice Zagrebačke katedrale i jedan je od najposuđivanijih primjeraka. Nedavno je bio u postavu izložbe Arsa et virtus, Hrvatska – Mađarska: 800 godina zajedničke kulturne baštine u Galeriji „Klovićevi dvori“ u Zagrebu.

Radi se o poprsju kojeg su izradili poznati umjetnici: Francesco Spagna prema modelu Alessandra Algardija (glava), Gian Lorenza Berninija (baza) i Pietra da Cortone (kruna).

Poprsje je od pozlaćenog srebra i bakra s draguljima, veličine 145cmx65cm s postoljem. U glavi poprsja čuva se relikvija, gornji dio lubanje sv. Stjepana kralja. Ovaj izuzetno vrijedni relikvijar darovao je Zagrebačkoj biskupiji kardinal Franjo Barberini 1635. godine i od tada se čuva kao jedna od najznačajnijih dragocjenosti Zagrebačke katedrale.

Relikvijar je u Budimpešti izložen prvi puta te je već u prvim danima izložbe pobudio veliki interes posjetitelja. U Budimskoj palači bit će izložen do 6. prosinca ove godine, kada seli na novu izložbu u Mađarski nacionalni muzej, ističe se u prilogu vlč. dr. Vlade Mikšića,
povjerenika za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije.

 

 

Radio Marija

04:30 Povijesni i kulturni spomenici u gradu Zagrebu - tema: Povijest gradnje Ulice grada Vukovara u Zagrebu i spomenici kulture kojima je ukrašena; ur.: dr. sc. Agneza Szabo; tekst čitaju Terezija Galić i Andrej Paulus
05:15 Glazba
05:30 Upoznajmo Bibliju
05:40 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za obitelj - svakoga dana u 20h

Svakoga dana u 20:00 h nakon molitve Anđeo Gospodnji molimo molitvu za obitelj. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za sklad i plodnost...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Lipanj 2026
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.