Blagdan Srca Isusova je proslavljen u petak, 11. lipnja u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku. Svečanu misu s procesijom je predvodio superior rezidencije Družbe Isusove p. Vinko Maslać. Samom blagdanu Srca Isusova predhodila je trodnevna duhovna priprava koju je predvodio p. Miljenko Cindrić.
Na početku mise pater Maslać se spomenuo Isusovih riječi “Dođite k meni, svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti”, pozvavši vjernike da se približe Srcu Isusovu koje ih poziva da mu budu blizu.
Propovijed je predvoditelj slavlja započeo riječima kako Bog preko proroka Hošee: “ Neću više gnjevu dati maha, neću opet zatirati Efraima, jer ja sam Bog a ne čovjek“, te se prisjetio članka kojeg je otac Livio, grokatolički đakon, napisao i koji govori o štovanju Srca Isusova u istočnoj i zapadnoj tradiciji. Govori o svim poteškoćama da bi se uopće došlo do čašćenja današnje svetkovine koja je u 19. stoljeću od pape Pija IX. uvedena za sveopću Crkvu. Prvotna Crkva koja je snažno doživjela to da je Isus Krist Bog vidjela je opasnost da štovanje nečeg tjelesnog poput srca, koliko god je ono središte, na neki način upućuje da se svede Boga na ljudsko obličje i da se na tome ostane.
Naši stari su se mudro borili za istinu u vjeri jer vrlo često, primijetio je propovjednik, naša vjera izgleda kao da je Bog čovjek, možda neki tajkun i ako nađemo dobru vezu možda nam izađe u susret. Papa Franjo u svojim divnim katehezama koje drži već dugi niz mjeseci o molitvi upozorava: ako nema dostojnoga čašćenja i klanjanja Isusu Kristu u presvetoj euharistiji teško je govoriti o vjeri. I zato je veliki blagoslov da u svom Gradu imamo kapelicu u kojoj se možemo doći pokloniti i biti nazočni, dodao je propovjednik.
Superior Maslać se spomenuo i Ignacijeve godine koja je u tijeku te istaknuo kako je lijepo da u toj godini možemo biti dionici ove božanske milosti Presvetoga Srca Isusova u otpuštanju pred Bogom vremenitih kazni za grijehe kojih je krivica u ispovijedi već izbrisana. Otpuštanje vremenite kazne može biti djelomično ili potpuno, objasnio je. Crkva je za Ignacijevu godinu dala dopuštenje, u svome dekretu, za potpuni oprost. Za postizanje toga potpunog oprosta potrebna je sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitva na nakanu pape. Također se traži da se isključi svaka privrženost na grijeh, makar i na laki. Spomenuo se propovjednik i blagdana sv. Ante koji uskoro dolazi i koji nas nekako poziva da pogledamo i tog sveca kao uzor, da vidimo što je sve taj čovjek, milošću Božjom potaknut, bio spreman učiniti da bi iskusio to Božje oproštenje, za nas danas nerazumljive pokore i post, služenje gubavima i siromašnima.
U svom daljnjem razmatranju pater Maslać je potaknuo vjernike na propitivanje toga što su napravili da se odupru grijehu a to se odnosi i na misao, djelo, riječ i propust a ne samo na teške grijehe. Pred nama je godina dana do sv. Ignacija iduće godine, u tom periodu traje ova mogućnost potpunog oprosta da se namjeni za sebe ili za pomoć dušama u čistilištu. Taj se oprost može dobiti i pobožnom molitvom Križnoga puta, molitvom krunice u zajednici vjernika, u molitvenoj zajednici, čitanjem Svetoga pisma najmanje pola sata i razmatranjem riječi Božje, ali i u borbi da ne bude privrženosti prema grijehu.
Ponekad u praktičnom kršćanskom životu, kazao je propovjednik, dođemo do toga da optužimo Boga da je on kriv što sam ja slab na riječi, na pomisli, na pogledu što se pretvara u Božji grijeh i pitamo se zašto nas je takve stvorio. Ali što smo učinili da se tome odupremo? Tu je početak duhovnog vježbanja u kojem je naš svetac, sveti Ignacije bio potaknut da doživljava. Do svoje 26. godine bio je predan ispraznostima svijeta, vježbama s oružjem, u velikoj i snažnoj želji da stekne slavu. Nakon ranjavanja u jednoj bitci, a bio je ranjen u nogu, tražio je viteške romane da se njima nadahnjuje. U kući svoga brata počeo je čitati knjigu o Isusu i životu svetaca. Uz patnju i bol, nakon mnogo vremena shvatio je da će ga Bog ostaviti na životu, te je kroz primjere svetaca shvatio da Bog želi i njemu dati milost da i on tako čini kako su oni činili. Tu je počela ta druga vrsta borbe koja je donijela tako puno plodova u samo jednom čovjeku. Sveti Ignacije nam je ostavio na propitivanje snažne riječi: Zašto si čovječe stvoren? Pater Maslać odgovorio je na to pitanje da je čovjek stvoren da Gospodina Boga hvali, da ga štuje, da ga služi i da tako spasi svoju dušu. To je ono što je rekao i papa Franjo. Nigdje u Svetom pismu ne piše da treba cijeli dan raditi, spavati, hodati, ali nešto je rečeno: bez prestanka molite, zaključio je propovjednik.
Zbor “Marija” koji djeluje pri isusovačkoj crkvi pod vodstvom Božidara Butigana predvodio je pjevanje na misi i u procesiji koja je nakon mise išla poljanom Ruđera Boškovića i u kojoj su se pjevale poznate pjesme posvećene Srcu Isusovu.
Jelica Gjenero / Dubrovačka biskupija
