Proslava blagdana sveca svega svijeta - sv. Antuna Padovanskog - u Varaždinskoj je biskupiji bila posebno svečana na čakovečkom Jugu. Naime, župljani su se za slavlje svog patrona pripremali devetnicom, a na sam blagdan, u nedjelju 13. lipnja, misu je predslavio mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj.
Razlog ovako svečanom slavlju leži u 3 obljetnice. Naime, 790. godina prošlo je od preminuća sv. Antuna Padovanskog, a osim toga Župa sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu ove godine slavi i 45 godina od prvog pisanog spomena da Čakovec treba novu župu, koja danas broji oko 7000 vjernika i ove godine ujedno obilježava i 20. obljetnicu župnoga Caritasa.
Uz brojne župljane svečanosti su se odazvali i predstavnici civilnih vlasti, mnoge udruge, kulturno-umjetnička društva te su svi oni sudjelovali i u procesiji, u ophodu oko crkve, s kipom sv. Antuna Padovanskog kojeg su, pak, nosili pripadnici Zrinske garde.
Nakon ophoda, sve okupljene, ali i one koji su misno slavlje pratili uživo putem Varaždinske i Laudato televizije, pozdravio je župnik domaćin fra Tomislav Božiček. Pozdrav i dobrodošlicu uputio je mons. Lingui podsjetivši ga kako je prije 28 godina prvi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giulio Einaudi posvetio kamen temeljac za ovu crkvu sv. Antuna Padovanskog na čakovečkom Jugu.
„A vi sada slavite svetu misu u ovoj velikoj crkvi punoj vjernika. Ovdje vidim veliku simboliku. Ova Župa, kao i cijelo Međimurje, bilo je povezano sa Svetom Stolicom. Vaša ekselencijo, Sveta Stolica je uvijek bila uz Međimurje i to je pokazala osobito u Drugom svjetskom ratu. Zahvaljujući zauzimanju Svete Stolice, Vatikan nije dopustio odcjepljenje Međimurja od Zagrebačke nadbiskupije. U Drugom svjetskom ratu crkvene granice u Međimurju se nisu mijenjale. Sveta Stolica nikako nije dozvolila da bi Međimurje u crkvenom pogledu potpalo pod Mađarsku. Za sve to se zauzimao bl. Alojzije Stepinac kojega smatram zaštitnikom i odvjetnikom Međimurja.“ rekao je u svom pozdravnom govoru mons. Lingui fra Tomislav Božiček koji je dobrodošlicu uputio i svim drugim prisutnim svećenicima kao i suslaviteljima, među kojima je bio i gvardijan čakovečkih franjevaca fra Josip Župan.
U svojoj homiliji na proslavi Antunova u Čakovcu mons. Lingua najprije je istaknuo kako je ostao zadivljen razlozima koje je župnik Božiček naveo pozvavši ga da predvodi ovu svečanost. A razlog koji se čini možda najmanje važnim, 45 godina od prvog pisanog spomena da Čakovec treba novu župu, njega je zapravo najviše dirnuo. To je objasnio time što je upravo ta obljetnica glavni razlog što je on, ali i svi drugi, na ovoj proslavi.
„Da nije bilo nekoga tko je osjetio potrebu za novom župom i zatim poduzeo prve korake za njezinim osnivanjem, mi ne bismo danas bili ovdje na proslavi “Godišnjice župe sv. Antuna Padovanskog” jer župa ne bi postojala. U biti, ono što je napisano prije 45 godina prvo je sjeme bačeno u zemlju, štoviše, sjeme koje još nije ni bilo dotaklo zemlju, jer je još uvijek bilo u ladici ili, bolje, tek u glavi onih koji su uvidjeli potrebu da se ovdje osnuje župa.“ poručio je mons. Lingua te rekao kako ovo razmišljanje odmah upućuje i na izvještaj iz Evanđelja koji je bio naviješten, a koji podsjeća da je kraljevstvo Božje poput sjemena bačenog u zemlju.
„Sve što se rađa i razvija u početku je tek sjeme, koje, prije nego će biti bačeno u zemlju, nije ništa drugo nego misao u umu onoga koji to planira, a u konačnici, misao u Božjem naumu…Sve je nastalo jer je Bog rekao, jer je progovorio. Riječ je posijano sjeme, ali prije nego što je posijano već je postojalo kao zamisao u Božjem umu. Isto vrijedi i za Crkvu i za svako djelo u njoj: župe, vjerske zajednice, udruge, molitvene zajednice, Caritas. Sve je u početku u Božjoj zamisli koji traži plodno i prikladno tlo kako bi posijao svoje sjeme… Sjetimo se, dakle, da nadahnuće koje je nekoga prije 45 godina potaknulo da uzme olovku i papir i napiše biskupu da u Čakovcu postoji potreba za još jednom župom, nije drugo doli sjeme koje dolazi odozgo. To ne dolazi po nama, nego od Boga. To nikada ne smijemo zaboraviti. Mi smo samo oruđe u Božjim rukama.“, poručio je u svojoj homiliji mons. Lingua.
U nastavku je podsjetio na točku 28 Apostolske pobudice „Evangelii Gaudium” - "Radost Evanđelja" u kojoj papa Franjo jasno ocrtava profil župe, odlike župnika, glavne značajke župe, a progovorio je i o župnom Caritasu.
„Caritas ne smije nikoga isključiti, čak ni one koji zbog druge vjere ili nekih drugih razloga ne mogu pristupiti sakramentima. Nitko nije isključen iz Božje ljubavi, Isus je umro za sve. Također, nitko nije izvan Gospinog majčinskog plašta pa, prema tome, ni izvan Crkve. To je glavna zadaća Caritasa: učiniti da svi osjete majčinstvo Crkve.“ naglasio je mons. Lingua te izrekao osobno iskustvo s jednom raznolikom siromašnom zajednicom kad je radio u Apostolskoj nuncijaturi u Obali Bjelokosti. Ovo svjedočanstvo trebalo je posvijestiti kako mali čin ljubavi može donijeti obilne plodove. Stoga je svima na kraju homilije poželio da budu svjedoci Božje ljubavi „kako bi svi vaši sugrađani, vidjevši kako se vi, župljani Župe sv. Antuna Padovanskog u Čakovcu, međusobno ljubite i slažete, dobili poticaj i snagu da obnove i prodube svoju vjeru.“
Na kraju euharistijskog slavlja uslijedile su riječi zahvale. Gradonačelnica grada Čakovca Ljerka Cividini još jednom je podsjetila na obljetnice te istaknula kako su Čakovčanci uvijek veliku pažnju davali vjeri i molitvi. „Zbog toga Vam još jednom zahvaljujem uime svih građana i građanki grada Čakovca. Molim Vas da se molite s nama i za nas da budemo promicatelji i milosrđa, i praštanja, i da učvrstimo svoju vjeru za koju vjerujem da će uvijek biti prisutna u našem gradu.“, rekla je Cividini.
Župan Međimurske županije Matija Posavec također je nunciju Lingui izrazio veliko poštovanje i zahvalu istaknuvši kako je Međimurje „županija velikih kršćanskih i ljudskih vrijednosti“ te kako Međimurci štuju brojne svece, a uz već spomenute, sv. Antuna i sv. Nikole biskupa, podsjetio je i na značaj sv. Roka za Međimurje te osobiti ponos što je, kako je rekao „jedan od najznačajnijih kršćanskih svetaca rođen u Stridonu koji je ovdje u Međimurju - Stridon to je Štrigova.“ Župan Posavec uručio je nunciju Lingui prijepis bule pape Nikole V. iz 1447. godine gdje je možda Stridon - Štrigova - prvo mjesto u svijetu koje je bulom jednog pape definirano kao mjesto rođenja sv. Jeronima.
Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat, također je bio prisutan na ovom slavlju, a u obraćanju nunciju Lingui zahvalio je Crkvi, svim crkvenim dužnosnicima, kako je rekao, "na održavanju vjere koja nam je toliko nužna i potrebita."
Riječi zahvale na kraju je uputio i župnik Božiček svima onima koji su sudjelovali te na bilo koji način doprinijeli ovom slavlju.
Prije samog završnog blagoslova zahvalio je i mons. Lingua "na ovom slavlju koje sam tako lijepo i srdačno doživio. Posebno zahaljujem, odnosno pozdravljam, uime Svetog Oca pape Franje koji mi uvijek kaže da pozdravim i zahvalim svima onima koji se mole za njega. I molim vas da se i dalje molite za njega, za našega Papu, kako bi i dalje imao mudrosti i jakostvi voditi našu Crkvu." zaključio je mons. Lingua.