Srce je središte i sažetak svake osobe. Kad Gospodin u Evanđelju govori o svom srcu, onda se ne služi prispodobama, kako to često čini. Kad govori o svom srcu, govori i sebi samome.
U srcu Isusovu, prepoznajemo njegovu ljubav prema nebeskom Ocu. Isusovo srce hvali Oca, njemu je Otac sve predao.

Srce sina Božjega poznaje Oca, kao što i Otac Nebeski poznaje sina. Tko želi upoznati Boga, neka gleda u to srce - Isusovo srce. A po srcu sina Bog se približava i našim srcima i dolazi k nama. U Kristovu srcu sjaji se čudesno djelo Duha Svetoga, u njemu su odbljesci Majčina srca. U njegovu srcu pronalazimo poziv: " Dođite! Učite od mene!" Njegovo srce njegova je usmjerenost prema nama. U Isusovo se srce skrila sva njegova skrb za naše duše. Njemu je stalo da pronađemo spokoj, odmor koji nam on daje.
Srce Isusovo velikodušno je svima koji ga zazivaju. Po toj velikodušnosti ljubav ne iscrpljuje, nego se trajno povećava. Takva je tajna ljubavi. A takvo je i otajstvo srca Isusova, koje je velikodušno prema svima. Otvara se prema svima i prema svakome. Otvara se do kraja. I u toj velikodušnosti ne iscrpljuje. Velikodušnost srca svjedoči o činjenici da ljubav nije podložna zakonima smrti, nego zakonima Uskrsnuća i života. A po srcu sina Bog se približava i našim srcima i dolazi k njima. Ljubav raste s ljubavlju.
Isusovo srce poznaje jaram i breme, i stoga nam je tako blisko. Ispunjava ga radost dok hvali Oca. Ima moć objaviti nam Očevu tajnu. Kad Evanđelje spominje Kristovo ponizno srce, onda navodi istu onu riječ koju poznajemo iz hvalospjeva koji Marija govori: neznatna i ponizna službenica Gospodnja. Njezina poniznost krije se u srcu koje je poštivalo Zakon. Njezino je srce ispunjeno majčinskim ponosom. Osobito nam je blizu upravo zbog tjeskobe i nerazumijevanja koji su ga ispunili kada zajedno s Josipom traži Isusa. Njezino će srce čuti odgovor koji u taj čas nije kadra razumjeti. Koliko puta i mi ne razumijemo događaje koji nas snađu.
Marijino srce zagovorničko je srce jer ona pamti i sjeća se. Njezino srce označuje pamćenje i razmatranje. Ondje su pohranjene riječi koje Isus govori. I doći će dan kad će te riječi zablistati u svoj jasnoći, u plamenu ljubavi koji se ne gasi. Pa kada kao Marija, u predanju i poniznosti sve predamo volji Očevoj, poteći će rijeke milosti.
Marija je bila dragocjeno zrno u planu Božjeg spasenja. Divan je glas Marijine tišine veličanja duše i kliktaj duha jer njegov odjek ne prestaje i vodi stapanju u ljubav. Marija, žena čiji duh boravi u tišini ljubavi, u tišini prave riječi, uzor nam je samozatajnosti, poniznosti i poslušnosti. A dovoljan je samo jedan naš "da" iz tišine veličanja duše i kliktaja duha.
I ta neizmjerna ljubav prema srcu Isusovu i srcu Marijinu treba rasti u svakom čovjeku kako bi u punini dočekao uvijek iznova svetkovinu Presvetog srca Isusova i srca Marijina u svome srcu. Dva srca koja ljube, dva srca koja se daruju bez prestanka najljepši su dar svima nama. Neka srce svakoga bude kao i srce Kristovo: poučljivo za djelovanje Duha, poučljivo za Majčin glas.