Predstavljanje zbirke sabranih pjesama Slova moja generala Hrvatske vojske i pjesnika Ivana Tolja održano je u srijedu, 6. studenoga 2025., u Dvorani „Juran i Sofija“ sisačkog Velikog Kaptola. Knjigu su, uz autora, predstavili sisački biskup Vlado Košić, predsjednica Društva hrvatskih književnika dr. sc. Hrvojka Mihanović Salopek i književnik Đuro Vidmarović, dok je pjesme interpretirala prof. Nikolina Mesić.
Na početku je sve okupljene pozdravio domaćin, biskup Košić. Izrazivši radost zbog susreta, zahvalio je autoru na dolasku, s kojim, kako je istaknuo, prijateljuje već više desetljeća. Biskup je poručio i kako je Tolj uspio spojiti vojničko zvanje i pjesničko nadahnuće, „jer mu muze nisu utihnule ni kad je oružje govorilo“, te dodao da se njegovo pjesništvo odlikuje snažnim domoljubljem, vjerom i hrabrošću. Nazvao ga je pjesnikom koji „riječima zapovijeda kao vojskom što ide u duhovnu borbu protiv mraka“, zahvalivši mu što je „ostao vjeran poeziji i u najtežim vremenima“.
Dr. Hrvojka Mihanović Salopek istaknula je da Tolj u svojoj poeziji spaja estetsku ljepotu i narodnosnu ideju, čime nastavlja tradiciju hrvatskih pjesnika koji su u stihu izražavali sudbinu naroda. Opisala ga je kao „seizmograf duha“ i „pjesnika-proroka“ koji osluškuje bilo vremena te ostaje vjeran istini i domovini. Posebno je istaknula ciklus Biokovski bal, u kojem Tolj govori o ljubavi kao uzvišenom i žrtvenom odnosu, povezujući ljubav prema čovjeku s ljubavlju prema domovini.
Književnik Đuro Vidmarović ocijenio je Toljevu zbirku jednim od najznačajnijih ostvarenja suvremene hrvatske poezije, naglasivši da je riječ o jedinstvenom autoru – generalu i pjesniku Domovinskog rata. U njegovim stihovima, rekao je, isprepliću se domoljublje, bogoljublje i čovjekoljublje, a Tolj „prodire u dušu hrvatskoga naroda i povezuje nacionalnu svijest s evanđeoskim vrijednostima“.
Zahvaljujući se okupljenima, autor Ivan Tolj izrazio je zahvalnost biskupu Košiću na dugogodišnjem prijateljstvu i podršci te istaknuo kako je zbirka nastala zahvaljujući poticaju dr. Hrvojke Mihanović Salopek i supruge Marine. Govoreći o procesu stvaranja, kazao je kako je poeziju doživio kao „nadahnuće odozgo“, jer se često osjećao tek kao „ruka kroz koju djeluje viša sila“. Predstavljanje je zaključio porukom da je istinska poezija dar Božji i čudo koje nadilazi čovjeka, a pjesnik samo onaj koji „u poniznosti surađuje sa Stvoriteljem“.
U glazbenom dijelu programa nastupila je flautistica Anđela Nekić.

Tekst i foto: Stjepan Vego, Tiskovni ured Sisačka biskupija