Bogoslov Krčke biskupije Marko Mikić iz Malog Lošinja, po polaganju ruku biskupa Ivice Petanjka i posvetnoj molitvi, u župnoj crkvi Uznesenja B.D.M. u Osoru, u subotu 27. rujna, primio je Sveti red đakonata.
U misnom su slavlju koncelebrirala 40-orica svećenika, uz prisustvo biskupa u miru Valtera Župana i mnogobrojnih prijatelja, bogoslova, obitelji i vjernih laika koji su svojom molitvom došli podržati Marka i s njime zahvaliti Bogu za duhovno zvanje i primljenu službu.
S ređenikom nas je upoznao i kroz misno slavlje vodio fra Diego Deklić OFM, također iz Malog Lošinja.
Biskup Petanjak u homiliji se osvrnuo na pročitanu riječ Božju i njezino značenje za okupljene na ovom događaju đakonskog ređenja. Usporedio je đakonsko ređenje sa zarukama koje prethode ženidbi: „Znademo što želimo; donijeli smo odluku. Želimo svoju odluku i javno obznaniti, ali je pred nama još neko vrijeme i put koji trebamo proći da sve sjedne na svoje mjesto i da se pripremimo za potpuno zajedništvo života. Đakonskim ređenjem javno obznanjujemo svoju odluku, a dok vršimo svoju đakonsku službu još se radikalnije pripremam za onaj konačni i neopozivi Da Gospodinu i ljudima.“
Ističe kako se u svim kulturama ovakve odluke javno obznanjuju i slave u zajedništvu jer upućuju na stvaranje nečeg novog, ali i kako toj odluci prethodi dug put u kojem moramo sami „razmišljati, razlučivati, odvagivati, procjenjivati, prosuđivati, i u danima oduševljenja i u vrijeme zamora i razočaranja. A onda moramo donijeti odluku i samo onaj tko donese čvrstu i neopozivu odluku, taj će vidjeti plod svoje odluke i ostat će nešto i kad ga više ne bude.“
„Već u prvom čitanju (Am 6,1-7) vidimo sa prorok Amos veoma oštrim riječima šiba sve one koji žive samo za sebe i misle samo na sebe, prije svega zgrćući materijalna dobra i ukazuje da je u životu najvažnije: razlučiti – između dobra i zla, prolaznog i neprolaznog, blagoslova i prokletstva, života i smrti.“, ističe biskup Petanjak i povezuje s novozavjetnim tekstom, Isusovom prispodobom o bogatašu i siromašnom Lazaru (Lk 16,19-31): „I ovaj se bogataš dao zavesti svojim imetkom koji ga je toliko zaslijepio da nije ni primjećivao siromašnog i bolesnog Lazara koji je sav u čirevima ležao ispred njegovih vrata i želio da mu udijeli samo mrvice sa svoga bogatog stola. Ovaj bogataš unatoč svega što je imao i što je stekao, nikada u svome životu nije stao pred sebe, nije ušao u sebe i nije učinio ono najvažnije: razlučio stvari i sagledao svoj život u pravome svjetlu i donio mudru i razboritu odluku.“
Ređeniku Marku biskup je poručio: „Nadam se i vjerujem da je ovo tvoje đakonsko ređenje plod tvoga razlučivanja. Sigurno si puno puta morao staviti svoj život na vagu i prosuđivati koju stranu izabrati, kojim putem krenuti. Svi se mi s tobom danas radujemo, ali samo ti znaš kolika je cijena te radosti i kako je tekao put do nje. Također, znamo da iako sami donosimo odluku, bez Isusa Krista i njegove pomoći sve se naše odluke mogu rasplinuti i mi se sami možemo pokolebati ili čak uništiti.“
Na srce biskup Petanjak Marku je zatim stavio riječ svetog Pavla apostola koji svome učeniku Timoteju (1Tim 6,11-16) daje svojevrsni popis vrijednosti koje treba slijediti: „Prva je vjera. Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojeg si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! Odnos s Bogom daje smisao svemu. Vjera je poput naočala koje nam omogućuju da gledamo i vidimo Božjim očima. Kad je naš odnos s njim autentičan, mi dajemo prioritet onome čemu on daje prioritet, te tako i najmanje stvari postaju dragocjene. Osobito za duhovno zvanje vrijedi samo jedno jedino pravilo: samo ako si izabrao duhovni poziv iz vjere u Isusa Krista i radi Krista, ostat ćeš i opstat ćeš.
Druga vrijednost je ljubav. Ljubav na djelu je milosrđe koje treba drugima iskazivati. To je jedna od bitni karakteristika đakonske službe: posluživanje potrebitima. Sve što jesmo i što imamo plod je Božje ljubavi, milosrđa i naklonosti prema nama. Kad sa zahvalnošću primimo Božju ljubav, ona je toliko velika da ju ne možemo zadržati samo za sebe, već ju moramo proširiti i na druge. Tada postaje moguće brinuti se za najranjivije. Čak i ako se to čini kao gubitak vremena, jer ti oni ne mogu uzvratiti, to je ujedno i najvažnije što možemo učiniti.
Treći dragocjeni biser je postojanost. To je biser kojeg danas mnogi nikada nisu pronašli. Biser o kojem mnogi mogu samo sanjati. O, kad bi ga bar sanjali, onda bi ga pronašli. Najveći nedostatak ovog svijeta je što nismo postojani. A postojanosti nema bez strpljenja. Samo će strpljivi uspjeti u svome životu i samo će strpljivi ubirati plod svoga strpljenja.
Na posljetku krotkost – blagost. Samo se krotki i blagi uvijek pouzdaju u Boga, znajući da to može dovesti samo do našeg vlastitog dobra.
Ova četiri bisera su najveće blago koji će ti ikada biti potrebno. Tebi i svima nama. To je bogatstvo koje ima najvišu vrijednost, i nikada neće biti uništeno jer je utemeljeno na Kristu i ostaje zauvijek. Na taj način svi bi mi morali živjeti u svijetu, jer je svijet Božje djelo. Ne pripada nama jer je naše konačno odredište vječni život, a njega se može osvojiti samo ako »bijemo dobar boj vjere.«
Biskup je na kraju misnog slavlja zahvalio svima okupljenima i čestitao ređeniku i njegovoj obitelji, predstavio bogoslove Krčke biskupije i potaknuo vjernike da mole za nova duhovna zvanja, čestitajući pritom Župi Mali Lošinj iz koje trenutno ima sedam zvanja.
Uime Nadbiskupijskog sjemeništa iz Zagreba čestitke ređeniku i krčkom biskupu uputio je vlč. Josip Đurin. Marka je pozvao da poput Vinka Paulskog, koji je rekao „Onaj koji je zahvaćen Bogom dodirivat će srca drugih i svojom šutnjom“, bude u službi za druge, ali tako da po zahvaćenosti Bogom ukazuje put prema Njemu.
Izvor: Krčka biskupija
