Četvrti dan devetnice svetom Mihovilu, utorak 23. rujna, bio je posvećen molitvenim zajednicama, crkvenim udrugama i pokretima. Misno slavlje u katedrali svetog Jakova predvodio je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Tomislav Subotičanec.
U homiliji osvrnuo se na evanđeoski odlomak u kojem Isus, nakon brojnih čudesa i pouka, dolazi u svoj rodni zavičaj i poučava okupljene ljude. Mnoštvo je željelo čuti njegove riječi, ali tada dolaze i njegova majka te braća. Mons. Subotičanec je naglasio da dolazak Isusovih nije nužno bio izraz vjere, nego često ljudskih i sebičnih razloga – željeli su ga zaštititi, sačuvati ugled obitelji i spriječiti moguće neugodnosti.
To dovodi do ključnog pitanja koje Isus postavlja: „Tko su to moji? Tko su moja braća i sestre?“To je pitanje koje ne bismo smjeli prečuti ili olako prijeći preko njega. Pitanje koje nas dotiče – i kao zajednicu vjernika – kolektivno, kao specifične grupe vjernika unutar otajstvenoga tijela – Crkve Božje, ali nas dotiče i pojedinačno – kao posve osobno, intimno pitanje, kazao je mons. Tomislav Subotičanec.
Ima li među nama u Crkvi; u zajednici vjernika – svojatanja Isusa. Ima li stavova kojima ga tobože branimo, a zapravo razmišljamo o svojoj koži?! Ima li situacija u kojima bismo željeli gospodariti Isusovom sudbinom. Zadržati ga u svojim interesnim okvirima da bismo sačuvali lijepu sliku o sebi i ne dati ga drugima?! Naravno da ima! Itekako ima toga prisvajanja i privatiziranja Isusa. Itekako bolujemo od te opake bolesti ekskluzivne religioznosti i elitističke vjernosti. ”Nitko kao ja; nitko drugi nego mi….” Jednako je za nas nezamislivo i neprihvatljivo da nam netko kaže: Isus ne pripada samo Crkvi; nije vaš i nemate pravo samo vi na njega. Ponovimo stoga, i ovoga puta; i u ovome kontekstu Isusovo pitanje: ”Tko su to moji?! Tko su moja braća i sestre?”
Možemo se sada upustiti u duboka promišljanja; možemo pokušati konstruirati vrlo složene i mudre odgovore; dati kojekakve razloge i opravdanja… Možemo reći: Da, i mi tražimo Isusa svakodnevno – molimo se, čitamo Sveto Pismo, idemo na Mise…. slavimo ga, pjevamo mu, tepamo mu, i ne znam što sve ne… No, odgovor je vrlo jednostavan i jasan, a dao ga je sam Isus: ”Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka.” …Taj je moj, meni pripada i ja pripadam njemu!, kazao je mons. Subotičanec.
Svakome od nas, svakoga dana, na umu, u srcu i u savjesti trebala bi biti prisutna misao: ”Živim li ja tako, ponašam li se tako; jesu li moje misli, riječi i djela takvi da moj Gospodin može reći – da, to su moji; on je moj ili ona je moja!?” Neka nam u svim našim nastojanjima oko toga da postanemo i ostanemo Božji ljudi i istinski Isusovi prijatelji, braća i sestre – pomogne zaštita i zagovor arkanđela Mihovila za čiju se svetkovinu duhovno pripremamo, za čijom blizinom svom dušom čeznemo, i u čiju se pomoć svim srcem uzdamo, zaključio je homiliju mons. Subotičanec.
Izvor: Šibenska biskupija
