Splitsko-makarska nadbiskupija i katedralna župa Uznesenja BDM u Splitu nastavili su devetodnevnu pripravu za proslavu svetkovine svoga nebeskog zaštitnika sv. Dujma. Drugoga dana devetnice, u četvrtak 29. travnja, misno slavlje u splitskoj prvostolnici predvodio je mons. Nediljko Ante Ančić, prepozit Prvostolnog kaptola i pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije. U koncelebraciji je bio katedralni župnik don Ante Mateljan, a izravni prijenos mise bio je putem YouTube kanala Splitsko-makarske nadbiskupije i društvenih mreža.
Svoju je propovijed mons. Ančić započeo mislima sv. Katarine Sijenske čiji blagdan Crkva danas slavi: „'Ne budite zadovoljni s malim, Bog očekuje veliko.' 'Ljubav nosi dušu, kao što noge nose tijelo.' 'Svaki čas je dragocjen. Ne čekaj na kasniju priliku.'“ „Ako bismo gledali po ljudski i mjerili samo našim mjerilima, onda od današnje svetice iz 14. stoljeća nije se moglo ništa značajno očekivati“, kazao je propovjednik. Podsjetio je da svetica potječe iz skromne obitelji s brojnom djecom, da nije imala izobrazbe te da je naučila tek čitati i pisati. Roditelji su je htjeli udati kad je navršila 12 godina, ali ona je to odbila te je Kristu zavjetovala djevičanstvo. Stupila je u Treći dominikanski red i posvetila se molitvi, pokori i djelima ljubavi.
„Imajući u vidu niski položaj žena u ondašnjem društvu i Crkvi jedva je tko mogao očekivati da će Katarina molitvom i svojim izgaranjem za Krista i obnovu Crkve moći pokrenuti nešto važnije u svojemu vremenu. K tome njezin zemaljski život trajao je svega 33 godine. Mi bismo rekli da je otišla prerano s ovoga svijeta i da je imala premalo vremena za velike pothvate. Međutim evanđeoska logika opovrgava takva ljudska razmišljanja i očekivanja. Katarina Sijenska, skromna djevica s mističnim iskustvima, imala je plodan životni put i vrlo istaknutu ulogu u povijesti Crkve. Ona spada u one malene, samozatajne ali duhovno velike osobe koje gore ljubavlju“, istaknuo je pastoralni vikar.
Vrijeme u kojem je Katarina živjela, 14. stoljeće, bilo je teško i složeno a Bog ju je pozvao da potiče na obraćenje i obnovu društva i Crkve. „Društveni život prolazio je kroz krize, razna trvenja i previranja. Narod je živio u oskudici, plemići su se stalno sukobljavali u borbi za prevlast i utjecaje. Kuga je sredinom stoljeća harala tadašnjom Europom, papa vrhovni poglavar Crkve nije stolovao u svojoj biskupiji Rimu nego u svojevrsnom zatočeništvu francuskih kraljeva u Avignonu, kršćanski život je bio zapušten. Sveta Katarina poticana svakidašnjom molitvom i mističnim doživljajima osjećala je duboko prijateljstvo i jedinstvo s Isusom Kristom tako da je Krist mogao preobražavati njezino srce i voditi cijeli njezin život. Ona je u sebi gajila iste osjećaje da ljubi Boga i svoje bližnje poput samog Krista Gospodina“, kazao je mons. Ančić.
Podsjetio je da Bog ljude uvijek najprije odgaja i oblikuje da ih onda može poslati da budu navjestitelji i svjedoci njegova Evanđelja. Tako je bilo i s Katarinom. Obraćali su joj se „ljudi iz svih slojeva: težaci i plemići, crkveni velikodostojnici i svjetovni vladari, tražeći pomoć u svojim potrebama i savjet u duhovnim i svjetovnim problemima. Napisala je stotine i stotine pisama mireći zaraćene političare, opominjući crkvene ljude, potičući na socijalni mir i pravednost.“
Svetica iz Siene je primjer karitativnog služenja žene u Crkvi, nastavio je mons. Ančić, „jer se s grupom sljedbenika koje je okupila i odgajala svom ljubavlju i skrbi posvetila siromašnima i bolesnima, osobito njegujući oboljele od kuge i pod cijenu da se sama zarazi. U sebi je osjećala snažan nutarnji glas da jasno progovori i da se zauzme za ono što je spoznala kao svoj poziv. Sv. Katarina je teško trpjela zbog nejedinstva u Crkvi Kristovoj zaručnici i zauzimala se svim silama oko temeljne obnove crkvenog života. Nije se ustručavala pisati ni papama. S grupom pratitelja pošla je u Avignon papi Grguru XI. i uspjela ga nagovoriti da se vrati u Rim.“
Svoju je propovijed zaključio riječima da su kršćanski sveci i svetice trajni „uzori svima nama koji nam zorno pokazuju kako se živi vjera, svjedoči ljubav, kako se ustraje u predanju Bogu i služenju bližnjima. Neka nas potiče primjer sv. Katarine S. i primjer sv. Dujma i prati njihov zagovor.“
Na kraju euharistijskog slavlja, za vrijeme kojega je pjevalo samo nekoliko pjevača katedralnog zbora uz orguljašku pratnju mo. Ivana Urlića, otpjevane su pohvale u čast sv. Dujma i pjesma „Kraljice neba“.
Devetodnevna priprava za proslavu sv. Dujma se u splitskoj prvostolnici slavi misnim slavljima u 18 sati koje predvode kanonici Prvostolnog kaptola. Sutra euharistijsko slavlje predvodi kapelnik splitske prvostolnice mo. don Šime Marović. Izravni prijenos mise može se pratiti na Youtube kanalu Splitsko-makarske nadbiskupije i putem društvenih mreža.
Tekst i foto: Splitsko-makarska nadbiskupija
