‘Podrijetlo, uloga i značaj crkvenih sabora u povijesti rane i srednjovjekovne Crkve’ bila je tema koju je obradio Petar Vrankić iz Agsburga, a među ostalim je poručio: „Nije svaki dijalog crkveni sabor, ali svaki crkveni sabor treba biti dijalog“, kao da trebamo zatomiti svoj ego i staviti se pred Božje oči.

Tumačeći da hrvatska riječ ‘sabor’ jest ekvivalent latinske riječi concilium, u značenju vijeća ili skupštine, naveo je da se sazivaju u vrlo važnim ili presudnim trenucima crkvenog života.

Prvi koncil samih apostola održan je oko 48. godine kada se prva Crkva u Jeruzalemu odvojila od sinagoge i židovstva te progovorila ad gentes – poganima, svim narodima i počela svoju univerzalnu misiju. Primjeri kolegijalnog odlučivanja i savjetovanja mogu se pronaći i prije, još u poganskoj antici, pojasnio je, dodajući da je taj model preuzela prva kršćanska zajednica kao svoj način djelovanja.

Ovaj modus operandi trebao se očitovati u jednoglasnosti ili većini glasova, te će postati temelj modernog europskog i svjetskog demokratskog parlamentarizma, rekao je dr. Vrankić iz Društva za istraživanje povijesti koncila u Agsburgu.

Drugi predavač Andrea Antonio Verardi s Papinskog sveučilišta Gregoriana govorio je o temi ‘Između lokalne krize i univerzalnog prestiža: Papa Ivan X., Splitska sinoda i papinstvo u 10. stoljeću’.

Iako su pontifikati 10. stoljeća podložni svjetovnim vlastima – i lokalnim – bili obilježeni velikom nestabilnošću, ipak pad prestiža papinstva u tom razdoblju čini se da je bio prvenstveno talijanski problem jer je Rimska crkva u 10. stoljeću – prema nekim autorima – zadržala autonomnu međunarodnu dimenziju. Naveo je neke primjere iz tadašnjeg Rima i drugih europskih zemalja poručivši kako na historijografksa i polemička djela o papinstvu iz sredine 20. stoljeća utječe ideološka pristranost autora.

Rekao je dr. Verardi da povijesni izvori iz rimskoga konteksta samo spominju vrijeme trajanja pontifikata pape Ivana X. – no zna se da je prije toga bio nadbiskup Ravene pa su ga ilirski i dalmatinski krajevi zanimali jer je ravnenska Crkva imala neke posjede u tome kraju – kao i da su izvori, iz rimskoga konteksta, o Ivanu X. i Lavu VI. nepotpuni te ne sadrže izravne reference na odnose s hrvatskim narodom, ali da je „papa tog vremena bio sposoban u potpunosti vršiti svoju apostolsku vlast”.

Također, pontifikat Ivana X. bio je značajan po uspješnosti djelovanja u bizantskom dijelu tadašnjega svijeta, a kontekst splitskih sabora – prema uvjerenju samog predavača – pokazuje jasnu tendenciju izgradnje njihove Crkve u smjeru latinske rimske Crkve, to se poklapa s njihovim planovima, a odsutnost povijesnih referenci nije čudna s obzirom na ‘rimocentričnost’ tadašnjih papa.

Predavanja – u tom dijelu znanstvenoga skupa – zaključila je Mirjana Matijević Sokol s temom „Od Ivana Ravenjanina do Ivana, prvoga splitskog metropolita“. Navela je kako Toma Arhiđakon piše da je prvi splitski nadbiskup bio Ivan iz Ravene, poslan od neimenovanog pape radi obnove salonitanske metropolije. Iako vremenski neprecizni, ključni podaci dolaze iz sabora 925. i 928., u doba kralja Tomislava, kada se rješava crkvena organizacija Dalmacije i Hrvatske.

Put do metropolitanskog statusa Splita razvijao se kroz drugu polovicu 9. stoljeća, a papinska pisma ukazuju na nadzor nad biskupima. Kralj Tomislav, u suradnji s papama Ivanom X. i Lavom VI. konačno uspostavlja crkveni poredak, potvrđujući jedinstvo države i prenoseći metropolitanska prava na Split, isključujući Nin i Zadar, rekla je profesorica Fakulteta Hrvatskih studija u Zagrebu.

„U 9. stoljeću su se još borile Ninska i Salonitska crkva oko pitanja metropolitantskog prvenstva; Ninska temeljem svojih prostranosti područja, a Salonitska temeljem kontinuiteta duge tradicije”, rekla je te nastavila da je sudbina ninskog biskupa Grgura bila da se makne iz Nina te ga papa šalje u Skradinsku biskupiju gdje mu se gubi trag.

Na simboličnoj razini – zaključila je dr. Matijević Sokol – imamo dva spomenika s enigmatskom biografijom; krstionicu kneza Višeslava i Splitski evangeliar. „Idemo ih još istražiti. Iako obavijeni velom tajni, do spoznaja se može doći i o ulozi Nina i ulozi Splita u tom vremenu.”

 

Izvor: Splitsko-makarska nadbiskupija