Na svetkovinu sv. Josipa, u srijedu 19. ožujka ove godine, profesori, učenici i djelatnici Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti u Zagrebu obilježili su Dan škole misnim slavljem koje je u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu predvodio preč. Jakov Rađa, profesor na Katedri fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promotor kršćanskih poziva u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Slavlju su se priključili i odgojitelji te pitomci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu iz čijeg je okrilja Gimnazija nastala.
Misno slavlje ni ove se godine nije moglo održati u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova koja je stradala u potresima u ožujku i prosincu 2020. godine i trenutačno je pred završetkom obnove.
Na misnom slavlju koncelebrirao je duhovnik Gimnazije i Sjemeništa vlč. Luka Premelč, a kod oltara je služio i sjemenišni magistar đakon vlč. Ivan Čus. Tijekom misnog slavlja na raspolaganju za sakrament pomirenja bio je mons. Zlatko Koren, rektor katedrale i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog.
U homiliji propovjednik je istaknuo ključne poruke o životu i duhovnoj ostavštini sv. Josipa. Osvrćući se na evanđeoski tekst (Mt 1, 16.18-21.24a) koji donosi Isusovo rodoslovlje, naglasio je kako je Josip jedini muškarac u Bibliji koji je definiran u odnosu na jednu ženu - Mariju. Time nam se otkriva duboka poruka Josipova poslanja u kojem on nije u prvom planu, već u služenju i ljubavi prema drugima. „Danas, kada slavimo svetoga Josipa, promišljamo o otajstvu ljubavi koja se ne uzvisuje, ne traži svoje, već se daruje drugima. Onaj tko uvijek želi biti u prvom planu može postići mnogo - može postati uspješan, poznat, bogat, ali jedno ne može - ne može istinski ljubiti“, naglasio je preč. Rađa.
Obraćajući se posebno učenicima i djelatnicima Gimnazije istaknuo je da Josipova veličina leži u njegovoj samozatajnosti i spremnosti da se stavi u drugi plan. „Josip je čovjek koji dopušta da Bog dodaje ono što njemu samome nedostaje. Njegovo ime znači upravo to - Bog dodaje. To je poziv i za nas - da prepoznamo kako sami nismo dostatni, već nam je potrebno osloniti se na Boga koji nadopunjuje naše slabosti“, poručio je.
Nadalje, preč. Rađa osvrnuo se i na Josipovu spremnost da prihvati ono što ljudska logika ne može lako objasniti. „Josip je stajao pred teškom odlukom - njegova zaručnica Marija bila je trudna, a on nije bio otac. Po tadašnjim zakonima mogao ju je prijaviti i osuditi na sramotu, no on bira put ljubavi i milosrđa. Odlučuje biti poslušan srcu, ići dalje od propisa i pravila te time pokazuje što znači istinski ljubiti.“ Propovjednik je zaključio da je ljubav, kako ju pokazuje sveti Josip, u svojoj biti velikodušna i spremna preuzeti odgovornost. „Josip nije tražio krivca, nije se pitao ‘zašto baš ja’, već je uzeo situaciju u svoje ruke i odlučio zaštititi Mariju. Na taj način nije spasio samo nju, već i dijete u njezinoj utrobi - samoga Spasitelja. Zato ga s pravom nazivamo ‘Spasiteljem Spasitelja’.”
Na kraju homilije okupljeni su bili pozvani razmisliti o vlastitim životnim izazovima i o tome gdje su pozvani na Josipovu kreativnu ljubav. „Gdje u našem životu Bog kuca na vrata našeg srca i poziva nas na ljubav koja nadilazi propise; na ljubav koja ne traži svoje, već se daruje? Neka nam sveti Josip bude uzor u toj poniznoj, požrtvovnoj i djelotvornoj ljubavi“, zaključio je preč. Rađa.
Ljepoti i dostojanstvu misnog slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim posluživanjem kod oltara te Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije svojom pjesmom pod vodstvom prof. Ankice Juričić i orguljaškom pratnjom učenika drugog razreda Ivana Karola Ville.
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
