Marijini obroci na prvom Samitu o dječjim pravima održanom u Vatikanu

magnus i papa 2025

Osnivač i izvršni direktor Marijinih obroka Magnus MacFarlane-Barrow obratio se svjetskim čelnicima na prvom Samitu o dječjim pravima u Rimu (ponedjeljak, 3. veljače 2025.) rekavši da bi posluživanje dnevnih školskih obroka djeci u zemljama s najnižim prihodima koštalo nešto više od 3 milijarde dolara godišnje.

"Ne postoji dobar razlog zašto ne bismo mogli dati i održati obećanje najsiromašnijoj djeci na svijetu... Nada bi trebala biti još jedno pravo svakog djeteta", naglasio je.

Samit je privukao svjetske čelnike uključujući jordansku kraljicu Raniju, bivšeg predsjednika Indonezije Megawati Sukarnoputria, bivšeg potpredsjednika SAD-a Ala Gorea, talijanskog ekonomistu i savjetnika u EU-a Maria Draghia.

MacFarlane-Barrow započeo je svoju prezentaciju na samitu pričom o Edwardu: "Prije 24 godine razgovarao sam s dječakom koji je gladovao. Imao je 14 godina i zajedno s petero mlađe braće i sestara sjedio je pored svoje majke Emme koja je umirala. Pogledao me i rekao: 'Volio bih imati dovoljno hrane i jednog dana ići u školu." To se dogodilo u Malaviju 2002. godine i potaknulo ideju osnivanja školske prehrane Mary's Meals. Danas ova globalna organizacija poslužuje obroke za više od 2,5 milijuna djece svakog školskog dana u 16 najsiromašnijih zemalja svijeta.

Nakon cjelodnevne rasprave i razgovora, politički čelnici i predstavnici zemalja i vjera iz cijelog svijeta potpisali su Zaključnu deklaraciju u kojoj se, između ostalog, navodi da se prava djece još uvijek uvelike krše; ravnodušnost ne smije postati norma; države moraju preuzeti veću odgovornost; potrebna je globalna predanost, a mir počinje s djecom i njihovom zaštitom. Utemeljitelj Marijinih obroka izjavio je da djeci treba omogućiti 'pravo na nadu'.

"Vrlo sam zahvalan na pozivu da sudjelujem u ovom događaju. Zahvaljujem papi Franji i organizatorima što su uključili Marijine obroke u program ovog samita. Privilegija je predstavljati obitelj Marijinih obroka i biti glas djece kojoj služimo svakog školskog dana. Bilo je prekrasno imati priliku predstaviti ideju 'Pravo na nadu' zajedno s drugim važnim pravima djeteta o kojima se raspravljalo", rekao je MacFarlane-Barrow nakon završetka vatikanskog samita.

"Ovaj samit otvorio je mnoga vrata Marijinim obrocima i izazvao veliko zanimanje za naš rad. To je vrlo važan korak za Marijine obroke. Bilo je predivno provesti nekoliko dana u društvu toliko nevjerojatnih vođa i provesti vrijeme u Rimu, a sada se prilično veselim povratku u svoju baraku i svojoj obitelji u Škotskoj."

Nakon što je saslušao osnivača Marijinih obroka i njegove kolege, papa Franjo je najavio da će taj problem postati obveza koju će kontinuirano promicati te pripremiti apostolsku pobudnicu posvećenu pravima djece.

vatikan MO 2025 2

Magnusov govor na samitu donosimo u cijelosti:

"Sveti Oče, dame i gospodo,

Prije 24 godine razgovarao sam s jednim jako gladnim djetetom. Upravo je taj razgovor promijenio moj život ,a zatim i živote milijun drugih ljudi. Čini mi se da je to razlog zašto sam danas ovdje. Dječak se zvao Edward, a mi smo se upoznali u jednom selu u Malawiju , za vrijeme „velike gladi“. On je tada imao 14 godina i zajedno sa svoje petero braće i sestara sjedio je pored svoje majke Eme, koja je umirala. Svi su oni bili vidno pothranjeni. Pitao sam Edwarda koje su njegove nade i ambicije u životu. Pogledao me je i rekao: “Želio bih imati dovoljno hrane za jelo i jednog dana ići u školu.” Njegove riječi su me nadahnule i tako su nastali Marijini obroci - svjetski projekt, nazvan po Mariji, Isusovoj majci. Projekt omogućuje besplatne obroke školskoj djeci tako da se priprema lokalno proizvedena hrana koju lokalni volonteri poslužuju djeci u njihovim vlastitim zajednicama.

Više od 2,5 milijuna djece danas se hrani Marijinim obrocima svakog radnog dana u 16 najsiromašnijih zemalja svijeta. Svi mi, koji smo uključeni u ovu misiju na bilo koji način,bilo da uplaćujemo donacije ili darujemo svoje slobodno vrijeme , volimo se nazivati slugama nade. Uvijek iznova svjedočimo da obećani obrok u školi privlači djecu u školu (često i po prvi put) i oni tamo ostaju. U prosjeku se upisi u školu povećavaju za 25 % nakon što se započne s pružanjem obroka u školi.

Sada, dok ovo govorimo, 71 milijuna djece kao što je Edward, ne odlazi u školu zbog siromaštva i gladi. Njima je uskraćena budućnost, njihov tjelesni rast je često zaustavljen zauvijek, a nedostatak obrazovanja njih i njihovu djecu doživotno osuđuje na život u siromaštvu. U posljednjih nekoliko godina, nakon godina napretka, glad kod djece je u porastu u tolikim krajevima u svijetu kao posljedica sukoba, ekstremnih vremenskih uvjeta, ekonomske krize i činjenice da mnoge bogate zemlje svijeta smanjuju doprinose za humanitarnu pomoć.

Prošle sam godine posjetio Tigray, u Etopiji, gdje su svi ovi čimbenici ujedinjeni zajedno uzrokovali strašnu krizu gladi koja je uzela živote mnoge djece i natjerala stotine tisuća njih da odustanu od školovanja. Razgovarao sam s učiteljicom u jednoj praznoj školi koja mi je rekla da bez djece na igralištu nema niti nade za njih. Možda bi Nada trebala biti još jedno novo Pravo za svako dijete?

Ranije danas smo raspravljali o pravu djeteta na obrazovanje. Jasno se vidi da je za najsiromašniju djecu pravo na hranu i pravo na obrazovanje međusobno povezano i da obroci u školi mogu omogućiti ostvarivanje tih osnovnih prava a i druga važna prava također. Koliko djece je danas žrtva trgovine ljudima ili su njihovi roditelji prisiljeni na opasno putovanje preko granice jer jednostavno ne mogu hraniti svoju djecu ili im omogućiti obrazovanje?

Vjerujem da svako dijete ima pravo na dnevni obrok u mjestu obrazovanja. I isto tako vjerujem da ne postoji razlog zašto to ne možemo obećati najsiromašnijoj djeci svijeta - i to obećanje održati. Čovječanstvo kao zajednica ima više nego dovoljno izvora da to obećanje održi. Mi, ovdje u ovoj prostoriji, možemo to ostvariti.

U prosjeku ,danas trebamo 22 € da bi se omogućio obrok jednom djetetu kroz cijelu školsku godinu. Da bismo nahranili jedno dijete u školama koje trenutno ne pružaju obrok u zemljama s najnižim prihodima koštalo bi nas nešto malo više od 3 milijarde dolara godišnje. Samo u Velikoj Britaniji na kućne ljubimce, pse, trošimo tri puta veći iznos novca od ovoga godišnje. Nemam ništa protiv pasa, ali za mene je ovo sramotno.

Također, školski programi prehrane ne bi trebali biti zauvijek ovisni o pomoći sa strane, zapravo tako što potiču pojavu obrazovane radne snage oni imaju ključnu ulogu u oslobađanju zajednica od ovisnosti o pomoći drugih i stvaraju gospodarstvo koje se u konačnici može osloniti samo na sebe pri osiguravanju školskih obroka.

Jedna od najboljih stvari kod starenja koja se sada događa je mogućnost upoznavanja puno mladih ljudi u zemljama kao što su Malawi i Liberija koji kažu-„ Znate, bez obroka u školi ja nikada ne bih išao, ni završio školu“. Možda ne bih niti bio živ sada! A sada su zaposleni i primaju plaću ili imaju svoj vlastiti posao ili su obnovili obiteljske farme jednostavno zato jer znaju čitati i pisati i zdravi su.

Zar ne bi bilo izvrsno da u ovoj godini Jubileja prihvatimo poziv Hodočasnika Nade tako što ćemo obećati svakom djetetu jedan dnevni obrok na mjestu obrazovanja? Nema boljeg načina pomoći najsiromašnijim dijelovima svijeta u borbi sa siromaštvom. Nema boljeg načina da provedemo Pravo na Nadu za svako dijete."

vatikan MO 2025 3